Ciklonotorik

Srce gura iz grudi, puls bljeska crveno i aktivira alarm, pluća zvižde, noge gore, znoj teče, kroz njega jedva vidim sat, beskompromisno pokazujući da ako Mogu izdržati još tri minute, proći ću pored putnika na jednom od zidova gdje se pokušavam bolje zabaviti nego prošli put. I dajem, izdržala sam! Dolazi euforija od napora i nastupa. Upravo onaj učinak za koji se vrijedi potruditi i za koji mozak traži hranu kao i tijelo. Nije bitno da li je asfalt ili zemlja, glavno da je naporan rad:-) I dobar osjećaj od obavljenog "posla".

Netko može cijeli dan lijepiti vlakove, cijelu noć gledati u nebo, uništavati računalne igrice ili se čak baviti sportom. Netko se hobiju posvećuje uravnoteženo - ja preko dana sjedim na poslu, pa se trebam aktivirati navečer ili kad se cijeli dan fizički muči, radije rješava križaljke navečer. Pa moguće je da informatičar navečer kod kuće grinda igrice, a vodoinstalater još ide u teretanu. Svi smo različiti, ali ja sam uravnotežen tip, pa cjelodnevno sjedenje kompenziram večernjom tjelesnom aktivnošću na svježem zraku

Moja potreba za kretanjem ne poznaje prepreke kao što su mrak, hladnoća, vjetar ili sve to u isto vrijeme:-) Kao što nekome treba pivo navečer da se opusti, tako i meni treba kretanje. Bez toga je teško zaspati, osjećam nelagodu ako se jednom u tjedan-dva dogodi da se ne prozračim i oznojim nakon posla. Došlo je do takvog stanja da ponekad, pogotovo zimi, kad je blato i bršljan posvuda, ne želim ići istim kolom već 4. dan zaredom, ali kad znam kako bih se napatio da jesam Nemoj se uzrujavati, radije ću sjesti i otići. Čak i ako je izvan sezone na hladnoći, radije ne bih išao na puni kotao ako želim sljedeći dan sjediti na bajci, a ne na plućnom. Ali kad bude iznad nule, dat ću muku plućima...

Na dugom ljetnom suncu je super, čak i sa startom od osam sati mogu osedlati fullu i provesti sat vremena u šumi, što je pravi melem za dušu i tijelo. Prekrasno resetiranje. Mnogi se pitaju zašto ne hodam ujutro, ali moj odgovor je da mi tada ne treba reset. Bilo bi samoposlužno, au mom slučaju bez energije. Udarim se i do sat vremena nakon doručka, zato preferiram večernje vožnje, pune snage i potrebe za ispuštanjem napetosti nakupljene tijekom dana. I to je pravi pogon.

Ako se netko pita kako voziti po mraku i zimi, imam samo jedan savjet. Nemojte stati nakon sezone. Postupno se navikavajte na tamu. Tko može krenuti na svjetlu, pri dobrom osvjetljenju neće ni primijetiti da se smračilo. Drugačije je krenuti po mraku, ali i na to se možeš naviknuti, toliko da kad nakon nekoliko putovanja po mraku iznenada odem na vikend po svjetlu, to mi izgleda čudno:-)

Naviknuti se na zimu čak je lakše nego naviknuti se na mrak. krpe postupno se izdužuju, a broj slojeva povećava, a čovjek ni ne shvaća da je već vozeći u minus deset. Ali što je s obrnutim? Također ne vidim veliku razliku između plus 20 i 35. Samo trebate uzeti više vode.

Zato izađite iz beživotnih tenisica na svježi zrak, tijelo će vas čak i navečer nagraditi svježinom uma, koristeći ga primjerice za čitanje, što mi je još jedan hobi. Pa, posebno miran san jedna je od glavnih prednosti.

Vjerujem da će nas što više pozdraviti i 20.1. u 21:49 ili na terenu ili na Stravi:-)