.png)
ATRAKTIVNE PONUDE
Nakon prvih proljetnih kilometara, biciklist počinje razmišljati o svojim ljetnim etapama, koje vode
oko njegovog doma, ali iu zemlju koju još nije istražio. Tvrtke koje organiziraju trening kampove u inozemstvu svojim ponudama mame sportaše da istražuju biciklističke rute, npr. u Hrvatskoj, Španjolskoj ili Italiji. Takav trening kamp pruža bogat biciklistički program za sportaše s različitim sposobnostima u toplijoj klimi. Kojeg biciklističkog entuzijasta ovakva ponuda ne bi zanimala?
I sam priznajem da mi se ponuda svidjela. Konkretno, Hrvatska i njene biciklističke rute oko Makarske rivijere. U raznim ponudama i člancima spominje seSveti Jure 1762 m. n. m., dio Nacionalnog parka Biokovo. Izgledao je jako zanimljivo na fotografijama ili raznim forumima. Biciklisti na vrh mogu krenuti doslovno s razine mora ili s ulaznog parkirališta, od kojeg je 23 km uspona s različitim postotnim nagibima. Brežuljci bogati serpentinama i iza pogleda na prekrasno Jadransko more. Želio sam uživati u odmoru sa svojom obitelji, pa smo ga planirali u središnjem ili južnom dijelu Hrvatske, kako bih iz prve ruke doživio ovaj obalni spomenik.
TEŠKO NA VJEŽBAŠTU, LAKO NA BORIŠTU
Više volim aktivan odmor, zato smo pronašli grad Rogoznicu, koji ima mirna područja za opuštanje, ali i bogate turističke mogućnosti za istraživanje. Program našeg odmora bio je kupanje u moru i hvatanje vitamina D na sunčanim plažama, ali i izleti u obližnja mjesta i otoke. Naravno, bio sam spreman i istražiti zemlju s bicikla. Znao sam da me čekaju visoke temperature pa će mi trebati dovoljno tekućine i hrane, kao i prozračna biciklistička odjeća dobre termoregulacije.
Pripreme za odmor u Hrvatskoj nisu bile samo pakiranje kupaćih kostima i kreme za sunčanje, već i postupno vježbanje u brdima koje je pripremalo noge za duži uspon na Sveti Juru. I u Rogoznici sam imao dosta ruta na kojima sam svaki dan upoznavaonove krajeve ove zemlje. Važan dio opreme bile su i rezervne zračnice za slučaj puknuća jer sam znao iz vlastitog iskustva da se uz ceste često nalaze mali trnovi ili krhotine koje lako mogu uzrokovati hitno zaustavljanje.
POČECI PUNI SNAGE
Budući da je od Rogoznice do Makarske rivijere bilo oko dva sata vožnje, krenuo sam rano ujutro. Želio sam završiti etapu ujutro kako bih izbjegao "valunge" za vrijeme ručka. Moje odredište, vrh Sveti Jure, odlučio sam krenuti s ulaznih vrata. Parkirao sam auto na ulazu u nacionalni park Biokovo, platio ulaznicu od 25 kuna i počeo se penjati.
Prve kilometre uživao sam u dobrom asfaltu, a osjećaj više temperature djelomično je eliminirala sjena borove šume. Znao sam da će uspon biti postupan sa svakim preokretom, pa sam pokušao raširiti svoju snagu da je ne potrošim odmah u početnim kilometrima. Doista, nakon prvih kilometara ukazala se prva scenografija prekrasnog mora. Čovjek tada ne zna hoće li te uzorne prizore uhvatiti samo očima ili uspomene spremiti u arhivu kamere, odnosno ne stati da ne izbaci iz ritma.
SVE MOŽE IZNENADITI NA CESTI
Nakon početnih skretanja, približio sam se ravnici, gdje je jedan stariji gospodin držao konje. Kad su me te veličanstvene životinje ugledale, potrčale su prema meni. Nakon što sam shvatio da između konja i mene nema ograde, uspaničila sam se. Kad smo bili udaljeni oko 2 metra, konji su promijenili smjer i odgalopirali uz obližnje brdo. Puls mi je tada porastao za još 10 otkucaja u minuti bez ikakvog dodatnog fizičkog napora, a noge su mi se potpuno ukočile. Izdahnuo sam, nasmijao se i nastavio.
Na višim nadmorskim visinama nije bilo šuma, samo kamenje i suncem spržena trava. Kako je temperatura rasla, osjećala sam da se polako počinjem pržiti u vlastitom soku. Sigurno vam je poznat osjećaj kada vam se na tijelu počne stvarati sol. Bilo je potrebno pridržavati se režima pijenja kako bi se izbjegla dehidracija ili toplinski udar. Imao sam dosta tekućine sa sobom, ali sam bio svjestan da ću usput morati nadoknaditi vodu. Spasile su me male trgovine koje su bile ravnomjerno raspoređene duž rute.
CILJ DOSEGNUTI
S povećanjem kilometara i visinskih metara počeo se nazirati cilj moje etape - odašiljač na Svetom Juri. Kad biciklist ugleda vrh svog puta, taj ga prizor motivira da pedalira još jače. Putem me iznenadilo da je na nekim dionicama cesta prilično uska, ali motori, automobili ili autobusi s tim nisu imali problema. Svidjela mi se tolerancija vozača, koji su ili stajali na odmorištima i puštali bicikliste, ili pažljivo prolazili bez ikakvih znakova ljutnje ili trubenja.
Propustio sam zadnjih 4 km do cilja, pa sam napravio zadnje fotografije ispod cilja. Tako me pozdravio jedan biciklist, a po pozdravu sam prepoznao da je češki "brat". Započeli smo razgovor i zajedno nastavili do vrha. Pohvalio mi se da mu je ovo već jedanaesti uspon u životu. U ovoj završnoj dionici put mi je išao vrlo brzo, jer mojih misli uronjenih u raspravu, nisam shvaćao konačne visinske metre.
Stigli smo na odredište. Stigli smo na vrh Sv. Jure. Osjećaj sreće s penjačke pozornice zamijenio je prekrasan pogled na more i okolnu prirodu Hrvatske koji sam imao kao na dlanu. Na vrhu je bilo mnogo turista, među kojima sam čuo i naš slovački. Pri susretu s turistima iz Prešova u mjestu udaljenom od Slovačke oko 1100 km, čovjek shvati da je svijet zaista malen.
U usporedbi s usponom, silazak je trajao manje od pola sata. Prilikom spuštanja potrebno je obratiti pozornost na neravnu asfaltnu podlogu, brojne kolege bicikliste, ali i na nadolazeća motorna vozila. Na kraju sam testirao kvalitetu cesta uz plaže Makarske rivijere i ručao uz zasluženo točeno pivo i pogled na more. Osjećao sam radost i zahvalnost unatoč tome što sam bio iscrpljen od jake vrućine. Tada sam shvatio da je odabir laganog i prozračnog biciklističkog seta stvarno dobra ideja.
ZAVRŠNI SAVJET
Nakon ovog osobnog iskustva, biciklistima mogu dati jednostavan savjet: ako imate biciklističke snove, ne oklijevajte, sjednite na bicikl i krenite ih ostvariti. Priprema ponekad može biti teška, posebno s fizičke strane, ali rezultat i osjećaj ispunjenja sna će se isplatiti.
