Zima se konačno povukla čak i pod Tatre, a na Uskrsnu nedjelju sam napokon uspio osedlati svoj brdski bicikl koji sam cijelu zimu morao paziti dok skije vadim iz podruma i pregledavam ga. Vrijeme na termometru pokazivalo je lijepih 19 stupnjeva, pa sam dječački nabacio majicu kratkih rukava, znajući da je pred prozorom kod kuće stvarno vruće, a 19 stupnjeva već poziva na kratke rukave.
Trebalo mi je samo prvih 20 sekundi ispred ulaza u zgradu i odmah mi je bilo jasno da proljetnih 19 stupnjeva na termometru nije isto što i ista temperatura u ljetnim mjesecima. Zrak pod Tatrama još nije ni približno dovoljno topao, pa sam odmah posegnuo u svoj biciklistički ruksak a a> kako bi iz njega izvukao divan dodatak, za koji bi njegov tvorac, po mom mišljenju - najveći hladnokrvni licemjer, zaslužio Nobelovu nagradu, naime biciklistički navlake za ruke. Valjda će svatko u ovim teškim vremenima shvatiti da striptiz na stambenom naselju i skidanje dresa ispod obući majicu dugih rukava nije nimalo dostojno ovih vremena, pa je navlačenje rukavica bilo pitanje sekunde i moje uzbuđenje od prve vožnje moglo bi se nastaviti, odnosno konačno početi. Samo u šumu! U Popradu to uopće nije teško zahvaljujući izvrsnim biciklističkim stazama na periferiji grada. Srećom, ili možda "hvala Bogu", pod utjecajem virusa koji se širi, zatvorenih trgovina, a možda i djelomičnog "lock-outa", ljudi počinju upoznavati prirodu, a kad sam krenuo na biciklističku stazu na kraju grada, osjećao sam se kao na prvomajskoj paradi. Još jedan fantastičan biciklistički dodatak koji ovih dana dobiva još veću popularnost, a koji je naravno dio moje "opreme" je naramenice za vrat, koje se relativno lako stavljaju na nos, pomogle su mi da poštujem pravila sve do udaljenih dijelova šume i zaštitim se kao i drugi.
Na 3. kilometru, pored "Obaľovna" (tvornica na rubu Poprada za proizvodnju asfalta za prometnike), konačno sam se odvojio od asfaltne staze i ušao u šumu, gdje sam čeka prvi vrlo hranjivi uspon koji je, osim jedne mini ravnice, bio dug 3 kilometra i visok gotovo 200 metara do Kaštela iznad četvrti Poprad-Kvetnica. Prvi prekrasni pogledi na Visoke Tatre na sjeveru i Kráľovu Holu na južnoj strani. Zahvaljujući relativno velikom broju posjetitelja, samo sam stavio kacigu i krenuo u prvi spust na Kvetnicu. Od ovog spusta uvijek se naježim s nekoliko okreta od 170 stupnjeva koji nisu idealni za moje 29er kotače i pedale. Ali uvijek sam zadovoljniji kada to mogu učiniti bez prestanka. Za manje od 8 minuta već sam dolje ispod kamenoloma na čijem sam se vrhu maloprije divio pogledu.
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_2.jpg)
Nastavljam stazom urbanih šuma. Novoizgrađena šumska cesta znači još jedan udoban spust, znatno lakši od prethodnog od Zámčiska, i slijedi dionicu šumske ceste dugu otprilike 4 kilometra s umjerenim usponima.
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_3.jpg)
Na kraju ove dionice otvara se prekrasan pogled na selo Spišské Bystré, au daljini se uzdiže još prilično snijegom prekrivena Kráľova Hoľa.
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_4.jpg)
Sa sjeverne strane ponovno se otvaraju pogledi na Visoke Tatre.
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_5.jpg)
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_6.jpg)
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_7.jpg)
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_8.jpg)
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_9.jpg)
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_10.jpg)
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_11.jpg)
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_12.jpg)
![](/buxus/images/blog/Holokolo/luky/Lesy_v_okolí_Popradu_13.jpg)